Indigo dobiven iz biljke indigovke (lat. Indigofera).
Krunidbeni plašt Rogera II. od Sicilije, svila obojena grimizom i ukrašena zlatnim nitima i biserima (Kraljevska radionica, Palermo, Sicilija, 1133. – 1134. - "Kunsthistorisches Museum", Beč).
Purpurno obojene tkanine.
Etiopska djevojka s obojenom kosom od kane.
Farme algi u Whyalli, u Južnoj Australiji, koriste se za proizvodnju β-karotena.
Francuski sir Mimolette koji koristi kao prehrambeni aditiv biksin (E 160b).
Kurkumin u prahu (E 100).
Alkana ili krvavica (lat. Alcanna tinctoria se koristi za dobivanje alkanina.
Zelene školjke nezrelog ploda orahovog stabla (Juglans regia L.) sadrže juglone.[1]
Kana je žućkasto-zeleni prašak od lišća biljke Lawsonia inermis.
Crvenim alizarinom obojena riba lat. Nematistius pektoralis i osvijetljena fluorescentnom svjetlošću.
Kiselica ili štavelj (lat. Rumex obtusifolius).
Crvena kora brazil-drva (lat. Caesalpinia echinata).
Koža miša, obojena s hematoksilinom (ljubičasta) i oeninom (ružičasta).
Oenin se nalazi u ljusci tamnih vrsta grožđa.
Plavi purpur se dobiva od kvrgavih volaka (lat. Murex trunculus).
Gledano mikroskopom, klorofil se nalazi unutar stanica u strukturama koje se nazivaju kloroplasti - koje su ovdje prikazane grupirane unutar biljnih stanica.
Prirodna bojila su bojila koja se dobivaju izdvajanjem biljnih ili životinjskih sastojaka, na primjer iz sadnica u cvatu (prirodni indigo), korijenja, lišća, puževa (purpur), insekata (karmin) i tako dalje. U bojenju tekstila prirodna bojila imaju danas ograničenu važnost, a više se upotrebljavaju za bojenje živežnih namirnica, kozmetičkih i farmaceutskih proizvoda. Prirodna bojila, iako su prva otkrivena, ukupno su iskorištena u vrlo maloj količini, jer su skupa i slabije učinkovitosti.[2]
Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.[3]
- ↑ Albert Gossauer: Struktur und Reaktivität der Biomoleküle, Verlag Helvetica Chimica Acta, Zürich, 2006, S. 277, ISBN 978-3-906390-29-1.
- ↑ bojila. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.